prostranstva

Dobrodošli na moj blog

16.09.2018.

Novi post nakon 8 godina

Ko se jednom rodio kao bloger i umrijece kao bloger! 8 godina nepisanja! Neko vece mi je dosla ta misao ili bolje reci sjecanje: Imala sam jednom blog ili blogove! Nasla sam samo ovaj, ostali su se ugasili. Procitala sam svoj jedini post kao obican citalac, bez osjecaja da sam ga napisala! A onda su mi se vratila i sva osjecanja i razlozi zbog kojeg sam ga napisala! Poput vremenske kapsule! Sta je bilo poslije: Izgubila sam prijatelja, ali dobila sam muza!Sad to zvuci kao da je jedno drugo uzrocno posljedicno vezalo i ma koliko ja sebe ubjedjivala da nije, cini se da je ipak imalo neke veze! Keni je ostario brzo! Izgubio je babyface, a ja sam duboko vjerovala da je to nemoguce! Imamo sinove koji se isto zovu! Slucajnost! Dobar mu je zivot, malo starija cura se dobro brine o njemu. Nije me nos prevario. Kad se povremeno sretnemo njemu blago zasija oko, mada lako je moguce da ja eto volim da mislim da je tako, a ona se iz nekog razloga trudi da me ignorise. Ja volim da mu se osmjehnem,cak iskonski nesvjesno to ucinim,drugarski razumije se! A ja! E to je sad vec malo duza prica. Nikad nisam previse voljela da smaram u postovima i post vidim kao neku kracu pripovjedacku formu, u nastavcima! Zanimljiva je to prica! Dobar je osjecaj opet biti tu! Nastavice se...

02.08.2010.

ODGOVORNOST

   Drvo je nudilo svoje tamnocrvene plodove. Ali prizor je nevjerovatno tužan, jer nema nikog da obere  prepune grane... (Došlo mi je u snove.)

   Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti! , pa eto, izbjegavam, ali pisanje je moja iskonska potreba; možda iz tog razloga blog još nisam izbrisala... Mada, moj blog nije pun crvenih plodova!

   Opet je problem u snovima! Ah, jadni moji snovi samnom...
   Ništa u ovom trenutku ne može bolje da opiše moju dušu od te rečenice! A ne volim da govorim o duši! Zaboga, ne smijem se usuditi da mislim da sam Stendal, ili Tolstoj! Pretežak je to zadatak i strašan. Baš kao što je meni teško govoriti jasno. Mogu bar da probam...

   Odrekla sam se Žilijena Sorela i Grigorija Melehova! I nije mi žao.
   Odrekla sam se Kenija, našao je malo stariju curu koja umije vrlo dobro da ga vodi kroz život, mada ne bih sa sigurnošću znala, ali nos mi govori, i držim da mi ni zbog toga nije žao. On je još uvijek moj jedini, najbolji prijatelj, samo što prerasta u mog jedinog, najboljeg, izmišljenog prijatelja.
  Našla sam i ja ljubav svog života! Prigrlila stare ideale ljubavi na novi, razumniji način! Jer on to zaslužuje! (Moram priznati da sam riječ "razumniji" htjela da zamjenim, jer razum i ljubav ne zvuče mi zajedno, ili bolje da kažem hladno zvuče zajedno, ali ostala je neizbježna.)
   I sad sam udata žena, doduše, u posljednje vrijeme često mi kažu: " Nisi zakonita! "
   Jebite se! ( Vjerujem da psovke nisu dozvoljene, ali dozvolite opravdanost svrhom i neophodnošću.)
  
   Sigurno je to razlog zašto više ni veš ne umijem da operem, a da ga ne ofarbam! Prosto nevjerovatno, ja sam ekstatična! Čak i u hladnoj vodi, sve se ofarba! ( Moram da napomenem da sam prije sve ove nezakonitosti veš sasvim dobro prala.)
 
   Kao što već rekoh : Izbjegavam da pišem. Pisanje izmjenjuje stanje svijesti; ovih dana je korisno biti pri punoj svijesti i pameti! ( ... već gubim i strpljenje, nisam  baš u formi, a trebalo bi i novu turu veša oprati...) 


prostranstva
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
San o jednoj ženi
Ishranom do zdravlja
WhoKilledBambi
Naziv bloga od maksimalno 50 karaktera.
autoportret
Transhuman humantranS
pričaj mi makar bajke bile to
Promotivkin blog
više...

BROJAČ POSJETA
58265

Powered by Blogger.ba